Mlade hrvatske umjetnice iz Amerike osvajaju svojim talentima

Na inicijativu Anđele Lenhard Antolin u đurđevačkome Domu kulture organiziran je krajem travnja koncert i izložba slika „Đurđevcu s ljubavlju iz New Yorka”, a čije su glavne protagonistice bile dvije sestre, Hrvatice iz SAD-a. Matea Pribanić održala je klavirski koncert iz repertoara klasične i suvremene glazbe dok je Antonia Pribanić predstavila izložbu likovnih radova koji prikazuju bogatstvo emocija proizašlih iz iskustva života između dvaju kontinenata. Ove dvije djevojke prva su generacija hrvatskih iseljenika u Americi, a svojim talentima već tako mlade osigurale su samostalne izložbe i koncerte te upis na neke od tamošnjih najprestižnijih sveučilišta. Obje su članice uglednog National Honor Societyja, udruge koje okuplja najuspješnije studente u SAD-u, odlično govore i materinski jezik, a aktivno su uključene u rad hrvatskih zajednica. Njihov otac Robert član je uprave hrvatskoga radijskog kluba „Hrvatski radio sat” u New Yorku, a njihov djed Ivan, osnivač „Hrvatskoga dječjeg festivala”, ujedno je i glavni producent „Hrvatskog radio sata – Glas Slobodne Hrvatske“ u New Yorku koji se emitira svake subote i upravo je proslavio 56. godinu postojanja. Priča o Pribanićima je priča o naslijeđu i očuvanju hrvatskoga identiteta daleko od domovine.

Antonia Pribanić u Đurđevcu je izložila 27 umjetničkih djela, a prikupljeni iznos od prodaje slika doniran je Kući podrške „Mali princ“. Radovi ove 18-godišnje djevojke inspirirani su hrvatskim folklorom i mjestima.Antonia je učenica četvrtog razreda gimnazije East Meadow High School na Long Islandu, gdje živi s roditeljima, Robertom i Arijanom, te mlađom sestrom Mateom koja je sa svojih samo 15 godina ostvarila zapažene rezultate glazbenim izvedbama. S obitelji Pribanić napravili smo priču za Maticu, uoči njihova povratka u SAD, dok su boravili kod bake i djeda Katice i Nikole Pribanića u Donjoj Kupčini.

UMJETNIČKI TALENT NA DJEDA GAŠPARIĆA

Antonijin i Matejin djed po majci, Ivan Gašparić, emigrirao je sa svojom obitelji u New York 1987. godine. Tada je imao 9-godišnju kćer Arijanu, 2-godišnjeg sina Ivicu i suprugu Ljiljanu. Napustili su svoj dom i poslove u Đurđevcu kako bi pronašli bolju budućnost u Americi. Planirali su ostati najviše dvije godine, no sudbina je htjela drukčije. Ivanu Gašpariću u iseljeničkoj povijesti pomoglo je i nešto sreće – u New Yorku je imao brojnu rodbinu, majku Maricu, braću Božidara i Thomasa, tri ujaka i ostale rođake pa je odlazak iz Hrvatske, koliko god bilo teško napustiti dom, ipak protekao lakše. Počeo je raditi za ujaka kao stolar, a okolnosti su bile tako posložene da je konstantno bio okružen Hrvatima. Inače, zajednica Hrvata u New Yorku jedna je od najdugovječnijih u Sjedinjenim Američkim Državama.

Život obitelji Pribanić nije se previše razlikovao od njihovih sunarodnjaka. Nedjelje su bile rezervirane za odlazak u crkvu, kućne zabave i događaje u Hrvatskome centru. S Amerikancima su se družili vrlo malo, onoliko koliko je to zahtijevao svakodnevni život. Ivan Gašparić se već kao dijete počeo baviti glazbom pa je to nastavio i u Americi. Svirao je u tamburaškom sastavu Kolo grupe „Kardinal Stepinac“, a kasnije je osnovao bendove Riva i Zlatne kune, gdje je nastupao s bratom i sinom. Jedan od najzapaženijih koncerata imao je 1993. u Hrvatskome centru kada je svirao za M. P. Thompsona.

Tijekom 2000. godine Ivan je s nekoliko suradnika osnovao „Hrvatski dječji festival”, iznimno posjećen događaj koji traje i danas, a osim što je bio jedan od glavnih organizatora, pisao je tekstove i skladao glazbu za hrvatska glazbena društva. Te godine priključio se i Hrvatskom radio klubu gdje je danas glavni producent „Hrvatskog radio sata – Glas Slobodne Hrvatske“ u New Yorku koji se već punih 56 godina emitira svake subote.

OBITELJ ISELJENIKA KOJA NJEGUJE HRVATSKI IDENTITET

Iako je djedu Gašpariću plan bio vratiti se u Hrvatsku, na kraju se to nije dogodilo već je cijela obitelj nastavila živjeti u Americi. No, hrvatsko naslijeđe i veliku ljubav prema domovini Ivan Gašparić prenio je na svoju djecu i unučad.

„Imala sam devet godina kad smo došli u Ameriku. Sva sreća tamo je živio veliki dio naše obitelji, uključujući i moju baku Maricu Maričić koja se doselila kasnih 60-ih godina. Pohađala sam osnovnu školu u New Yorku i brzo naučila engleski jezik, ali nikada se nismo potpuno asimilirali u američko društvo. Hrvatska zajednica u New Yorku za nas je uvijek bila temelj društvenog života i most prema domovini. Bila sam članica folklorne skupine ‘Kardinal Stepinac’, u kojoj sam ponosno plesala sve do udaje. Volim pjevati pa sam neko vrijeme pjevala u crkvenom zboru u Sv. Ćirilu i Metodu na Manhattanu“, ispričala nam je Gašparićeva kći Arijana Pribanić koja je na Long Island Universityju diplomirala u području znanosti. Uz dobivenu licenciju za respiratornu skrb radi već 20 godina kao respiratorni terapeut u NYU Medical Centeru, a specijalizirana je za rad s pacijentima koji prolaze transplantaciju srca i pluća – u pripremi, oporavku i rehabilitaciji.

SPOJILA IH LJUBAV PREMA DOMOVINI

Arijana je danas supruga Roberta Pribanića kojeg je upoznala preko zajedničke prijateljice iz Zagreba na hrvatskim okupljanjima u New Yorku.

„U to vrijeme živio sam u Michiganu, a Arijana je putovala u Chicago s folklornom skupinom. Vozio sam četiri sata samo da je upoznam. Zajedno smo već 25 godina“, rekao je Robert prisjećajući se njihova prvog susreta.

„Moji roditelji su rođeni i odrasli u malome mjestu Tounju, nakon čega su se preselili u Rijeku gdje sam ja rođen. Kasnije smo živjeli u Zagrebu, sve do preseljenja u SAD 1996. godine. U Michiganu sam završio fakultet, a nakon toga sam se preselio u New York City i započeo karijeru u informacijskim tehnologijama. Trenutno radim kao voditelj korporativnog inženjeringa u tvrtki Convene, gdje vodim tim inženjera i tehničke podrške zadužen za korporativne sustave i korisnike. Oduvijek sam bio aktivan u hrvatskoj zajednici. Svojedobno sam bio član uprave kluba Croatia Detroit. Nogomet igram s velikom strašću još od djetinjstva, a i dalje redovito igram rekreativno. Tijekom godina igrao sam za više hrvatskih timova u SAD-u, uključujući Croatia Detroit i NY Polet, a također sam s ponosom nastupao za hrvatsku reprezentaciju na međunarodnom turniru u New Yorku“, kaže Robert koji je bio i jedan od glavnih organizatora prosvjeda i kampanje za „slobodu hrvatskim generalima” ispred Ujedinjenih naroda. Danas je i član uprave Hrvatskoga radijskog kluba u New Yorku.  

VELIKA PODRŠKA DJECI I RAZVOJU NJIHOVIH TALENATA

Kako su nam ispričali Robert i Arijana, obitelj svoje dane u New Yorku provodi vrlo aktivno.

„Imamo gust raspored od ujutro do na večer. Dane provodimo vozeći djecu na treninge, koncerte, glazbene satove, muzejske prakse i izvanškolske aktivnosti. Volimo provoditi vrijeme s obitelji i prijateljima, a ja doslovno obožavam ugostiti, kuhati i organizirati zabave – koje gotovo uvijek uključuju živu glazbu i puno domaćih rakija i pića koje donosimo s ljetovanja u Hrvatskoj“, kaže Arijana i naglašava kako su velika podrška svojim kćerima u razvoju njihovih talenata. Organizatori i pokrovitelji nedavno održane izložbe i koncerta bili su Grad Đurđevac, gradonačelnik Hrvoje Janči, Turistička zajednica grada Đurđevca, direktor TZ-a Marijo Fuček, tvrtka Stari Grad d.o.o. i njezin direktor Matija Bazulić.

Robert, Antonia, Matea i Arijana Pribanić

„Zahvalni smo što su prepoznali našu priču i pozvali nas da predstavimo dio sebe gradu njihova djeda. Projekt je pokrenula gospođa Anđela Lenhard-Antolin, koja je prošle godine upoznala naše cure na Picokijadi u Đurđevcu. Nabavila im je pravu, autentičnu đurđevačku narodnu nošnju, saznala više o našoj obitelji i talentima naših djevojaka – i tu je počela cijela priča te poziv za izložbu i koncert u povodu Dana grada Đurđevca, u čast svetoga Jurja, zaštitnika grada. Prihod od prodaje slika donirali smo Udruzi za osobe s intelektualnim teškoćama ‘Mali princ’. Bili smo dirnuti velikim odazivom prijatelja iz djetinjstva, obitelji i brojnih ljubitelja glazbe i umjetnosti. Bio je to emotivan i nezaboravan trenutak podrške našim djevojkama“, rekla je Arijana Pribanić.  

VELIKI TRUD ZA VELIKE REZULTATE

Starija kći Antonia dar za slikanje pokazivala je od malih nogu. U svojih 18 godina postigla je zapažene rezultate izrađujući slike prema narudžbi, koristeći akrilne, uljane i vodene boje. Prvu samostalnu izložbu imala je 2024. godine u Greenwich House u East Villageu na Manhattanu. Tri godine zaredom osvojila je prvo mjesto za najbolju sliku u županijskom natjecanju Nassau County u svojoj dobnoj kategoriji. Predsjednica je udruge National Art Honor Society u školi s 1500 učenika te članica National Honor Society, koja okuplja samo najuspješnije studente. Trenutno je u procesu odabira studija između prestižnih 16 fakulteta i likovnih akademija.

„Uvijek nešto stvaram. Svakodnevno mi dolaze nove ideje – ponekad ih jedva stižem pratiti, a nekad mi ni jedna ne padne na pamet. To se stalno mijenja, shvatila sam da jako ovisi o tome gdje se nalazim. Inspiraciju nalazim na zanimljivim i živim mjestima, poput New Yorka ili Zagreba. Grad mi je jedna od najvećih ljubavi kad je u pitanju umjetnost i stvaranje. Veliki sam promatrač, ljudi me posebno zanimaju. Volim gledati svijet, tiha sam osoba pa sam još kao dijete razvila maštu i naučila se zabavljati sama. Taj svijet sam pretočila u umjetnost“, kaže Antonia koja je do sada izradila brojne radove prema narudžbi za obitelj, prijatelje i poznanike. Antonia je 2022. godine održala pop-up izložbu i prodala mnoge radove. U svoja djela ulaže jako puno truda, a predsjednica je i National Art Honors Society, društva koje organizira razne aktivnosti iz područja umjetnosti.

„Naslikala sam mural za svoju školu, izradila scenografiju za dječje predstave i sudjelovala na natjecanju Long Island’s Best koje organizira Heckscher muzej umjetnosti. Ove godine sam pobijedila sa slikom ‘Rijeka’, za koju me nadahnula rijeka Kupa koja prolazi pokraj kuće moje bake i djeda u Donjoj Kupčini“, kaže Antonia koja je kao i njezina sestra Matea članica i National Honors Societyja, američke organizacije koja prepoznaje u srednjim školama svestrane učenike s izvrsnim ocjenama i dobrim karakterom. Različitost interesa jedan je od glavnih preduvjeta za upis na bolje fakultete u Americi, a Antonia je između 16 sveučilišta odabrala University of Hartford u Connecticutu koji joj je ponudio odličnu stipendiju, a poznat je po izvrsnome umjetničkom programu.

– Samostalna izložba Antonije Pribanić u Domu kulture u Đurđevcu, 2025.

HRVATSKU ČUVAJU U SRCU I ŽELE JE PRIKAZATI SVIJETU

Sestre Pribanić, iako žive u New Yorku, zapravo su stalno okružene hrvatskom kulturom. Svaki dan jedu hranu pripremljenu prema hrvatskim receptima, slušaju hrvatsku glazbu, svakodnevno s bakom i djedom govore hrvatski, a uključene su aktivno u hrvatsku zajednicu u New Yorku. Antonia je bila članica folklorne skupine „Kardinal Stepinac“ s kojom je prošle godine nastupala na Festivalu „Tambure kroz generacije“ u Zagrebu u organizaciji Hrvatske bratske zajednice i Hrvatske matice iseljenika te kasnije na Đakovačkim vezovima.

„To mi je bio vrhunac godine, s prijateljima sam uživala u našoj domovini. Hrvatski je moj prvi jezik i nikada se ne bih opisala kao Amerikanka s obzirom na to da sam odrasla kao prva generacija u imigrantskoj obitelji. Danas više nego ikad pokušavam istražiti hrvatsku umjetnost kako bih je mogla uključiti u svoj rad jer mislim da je duboka i vrijedna prikazivanja svijetu. Ponosna sam što sam iz Hrvatske i ne želim izgubiti taj dio sebe, iako odrastam u Americi. Ljetne mjesece provodim s bakom i djedom u Donjoj Kupčini kraj Pisarovine. Moja sestra i ja smo proputovale cijelu Hrvatsku – svake godine vidimo i naučimo nešto novo“, kaže Antonia čija sestra Matea je također uspješna mlada umjetnica iako joj je tek 15 godina. Matea svira u jazz sastavu Long Island Youth Orchestra s kojim svake godine održava tri koncerta u prestižnim dvoranama poput Long Island Universityja, Adelphi Universityja i Molloy Universityja, a nedavno je imala priliku svirati s Filipom Novoselom i Tihomirom Hojsakom, popularnim hrvatskim jazz duetom.

Inače, Matea je učenica prvog razreda gimnazije East Meadow High School na Long Islandu, a glazbeno obrazovanje započela je s pet godina, upisavši klavir. U četvrtom razredu počela je učiti i violončelo, koje joj je donijelo brojne uspjehe i nagrade. Prošle godine održala je svoj prvi samostalni klavirski solo koncert u dvorani Greenwich House u East Villageu na Manhattanu. Članica je i Tri-M National Music Honor Society, društva koje okuplja najbolje mlade glazbenike. Jedanput mjesečno vodi rubriku „Hrvatske legende“ na FM valovima Hrvatskoga radija u New Yorku.

„Sviram tri instrumenta. Klavir mi je glavni, zatim violončelo i pomalo tamburu koju sviram u obiteljskom krugu. Jako mi je zabavno svirati s djedom i ujakom jer me to povezuje s mojim hrvatskim korijenima. Sviranje vježbam 3-4 sata svaki dan poslije škole. Na završetku osmog razreda proglašena sam najposvećenijom glazbenicom. Svake godine Glazbena udruga Države New York (NYSSMA) organizira prezentaciju na kojoj učenici izvedu solo skladbu pred sucem i dobiju ocjenu. Ove godine svirala sam najvišu razinu solističkog nastupa iz jazz klavira, klasičnog klavira i violončela i za sve sam dobila ocjenu 100. Zbog tih rezultata nominirana sam za nastupe na festivalima kao što su All County Festival i Long Island String Festival. Zahvalna sam svojim učiteljima i obitelji koji me podržavaju i potiču“, kaže Matea koja na istom radiju gdje rade otac i djed jedanput mjesečno čita „Hrvatske legende”. U 56 godina postojanja postaje, Matea je jedino dijete koje sudjeluje u programu.

Obitelj Pribanić svake godine dolazi u Hrvatsku i bez obzira na to što žive na drugom kontinentu, dolazak i veze s domovinom jako njeguju u sklopu svog rada i aktivnosti u hrvatskim zajednicama. „Tko zna, kad cure narastu i osnuju obitelj, možda ih put vrati u Hrvatsku“, zaključuje na kraju Robert Pribanić.

Tekst: Jelena Badovinac Dimitrijević / Foto: Privatna arhiva
Izvor: matis.hr

Ki oblikuje sliku o nami?

već

Lidija Ortloff: Žena koja inspirira

već

70 ljet neuspješne manjinske politike?

već

Novoseoci pozvali na skeče i igrokaz

već