Naša prava
Opširna manjinska prava u Austriji
Manjinska prava Gradišćanskih Hrvatov su zapisana u Temeljnom zakonu države oz 1867. ljeta, u mirovnom ugovoru iz St. Germaina 1921 i u Državnom ugovoru 1955. Iz gledišća manjin je najvažniji dio ovoga ugovora Član 7, ki sadržava manjinska prava Hrvatov u Gradišću u ustavnom rangu.
Važni dokumenti su nadalje Zakon o narodni grupa iz 1976. jeta i konvencije Europskoga vijeća za obrambu manjin odnosno manjinskih jezikov. U ljetu 2000 je austrijski parlament jednoglasno zaključio promjenu ustava, polag koga je obramba manjin državni cilj.
Centralno pitanje za Hrvate u Gradišću nisu zakonske garancije. Problematično je pred svim realizacija u praksi. Tako su Hrvati prem jasne zakonske norme čekali desetljeća na priznanje službenoga jezika, a i seoske tablice su stoprv za vrime EU-sankcijov realizirane – 45 ljet po Državnom ugovoru.
Hrvati se opet organiziraju u Češkoj
U bivši hrvatski seli južne Moravske živi danas – uz novonaseljene Čehe iz Poljske, Bugarske i Jugoslavije – mala hrvatska manjina. To su oni ljudi, ki su mogli zbog različnih političkih ili rodbinskih privilegijov ostati, i njevi potomci. I njim se je djelomično ugodalo očuvati hrvatski jezik i kulturu. Danas imaju opet redovite kontake s onimi Hrvati ki su pobignuli u Austriju.
1990. ljeta su Hrvati u Moravskoj utemeljili vlašće društvo, ko ima sjedišće u Brnu. Svako ljeto na početku septembra svečuju svoj “kiritof” u Frielištofu. Obnovili i podignuli su spomenike, ki neka čuvaju hrvatske trage u Moravskoj.
U aktualnoj političkoj diskusiju zbog progona Sudetskih Nimcev i Benešovih dekretov očekivaju i neki Moravski Hrvati, da će im Češka Republika barem jedan dio toga vratiti, ča su zbog progona zgubili.
Manjinska prava u Slovačkoj
Slovačka je ratificirala obadvi manjinske konvencije Europskoga vijeća. Europska čarta za regionalne i manjinske jezike se polag deklaracije Slovačke izričito odnaša i na hrvatsku manjinu. Glavni problem je ali, da je Slovačka upeljala klauzulu od 20% manjinskoga stanovničtva u odredjenoj općini kao uvjet za konkretnu realizaciju manjinskoga prava.
Pokidob su hrvatska sela na jednu stran zvećega formalno uključena u glavni grad Požon, i pokidob se Hrvati u Slovačkoj pri oficijelni brojidba praktički ne deklariraju kao Hrvati, u praksi ne postoju nikakova manjinska prava za nje. Nimaju dvojezične table, nimaju pravo na službeni jezik niti dvojezično podučavanje.
Slovačka ali financijski podupira Hrvatski kulturni savez i njegove kulturne projekte. Za medijalnu opskrbu na hrvatskom jeziku se skrbu Gradišćanski Hrvati u Austriji, i to pomoću Hrvatskih novin i emisijov Hrvatske redakcije ORF-a, kade se redovito izvještava i za Gradišćanske Hrvate u Slovačkoj.
Manjinska prava u Ugarskoj
U ustavu Ugarske Republike su zapisana prava narodnih i etničkih manjin. Ustav garantira med drugim i stvaranje lokalnih i nacionalnih samoupravov, razvitak kulture, upotribljavanje manjinskoga jezika, podučavanje u manjinskom jeziku i pravo peljanja imena u manjinskom jeziku.
Na početku 60-tih ljet je pričvršćena u dvanaest seli uz ugarsku seosku tablu i tabla s hrvatskim imenom sela.
Vrijeda po padu željeznoga zastora je ugarski parlamenat zaključio preuzimanje europskih pravnih normov. Ugarska je ratificirala Okvirnu konvenciju za obrambu manjin i Čartu za regionalne i manjinske jezike.
Početo od 1994. ljeta imaju Hrvati u Ugarskoj ustavnozakonski garantirane lokalne i manjinske samouprave. Cilj ovoga modela je ostvarivanje kulturne autonomije. Zastupnike u ovi samouprava izaberu pri lokalni izbori. Ove lokalne manjinske samouprave su pak povezane po cijeloj Ugarskoj. Ovde su Gradišćanski Hrvati u zajednici s drugimi hrvatskimi manjinami u Ugarskoj, ali imaju odredjenu samostalnost.