Hrvatske organizacije – pioniri suradnje

Teški uvjeti za vrime komunizma

Gradišćanski Hrvati u Gradišću i u Beču su i za vrime komunizma u Ugarskoj i u Slovačkoj držali odredjene kontakte Hrvatom u susjedni zemlja. Zbog političkih okolnosti su bile ove mogućnost jako ograničene. Suradnja je bila koncentrirana pred svim na razmjenu folklornih grup, na slanje knjig i Hrvatskih novin iz Austrije.

Dokle je suradnja s Hrvati u Ugarskoj do neke mjere funkcionirala – jer su bili i oni oficijelno priznati i organizirani – je suradnja s Hrvati u Slovačkoj po 1968. ljetu skoro kompletno prestala. Suradnja s Moravskimi Hrvati se je ograničila na nastupanje nekih privatnikov u tradicionalni nošnja pri hrvatskom balu u Beču.

Teške okolnosti suradnje kaže na primjer slučaj folklorne grupe iz Koljnofa: kad je jedan od članov iskoristio nastup u Austriji, da se ne bi vratio u komunističku Ugarsku, su vlasti prepovidali sva putovanja koljnofske grupe u inozemstvo – za deset ljet.

Čehoslovačka je bila najveć zaprta

Hrvati u Slovačkoj nisu bili organizirani. Javnost u Gradišću je malo znala za nje. Putovanje prik granice je bilo jako teško i mučno.

Kontakti s Gradišćanskimi Hrvati u Slovačkoj su bili do tada ograničeni na lične kontakte i na nastupe “nepolitičke” zabavne grupe “Melodija” iz Hrvatskoga Jandrofa pri različni bali i svečevanji kod Hrvatov u Austriji.

Posebno važan je bio prvi “Hrvatski festival” u Devinskom Novom Selu u ljetu 1989. Nastupili su grupe iz svih hrvatskih sel Slovačke, a i Kolo Slavuj iz Austrije isto kao i zbor HGKD-a u Beču i Hakovski tamburaši. Nastupi su bili povezani i s nastupi u Hrvatskom Jandrofu.

Ljeto 1989 – ljeto preloma

Do velikih promjenov je konačno došlo, kad su se kazali prvi znaki za konac komunističkih sistemov u istočnoj Europi. Hrvatska društva u Gradišću i u Beču su iskoristila nove šanse za suradnju.

U ljetu 1989 su hrvatska društva iz Gradišća i Beča brala pineze i školske knjige za hrvatska sela u Ugarskoj. Zastupniki Gradišćanskih Hrvatov u Ugarskoj su kanili potribovati na kongresu “Demokratskoga saveza južnih Slavena u Madjarskoj” upeljanje gradišćanskohrvatskoga standardnoga jezika kao nastavni jezik, namjesto dosada podučavanoga srpsko-hrvatskoga jezika. Ovo potribovanje je bilo konačno i zbog toga uspješno, kad su mogli Gradišćanski Hrvati u Ugarskoj argumentirati, da ćedu imati bez dodatnih stroškov školske knjige iz Gradišća na raspolaganje.

U juniju 1990. ljeta su seoske organizacije Gradišćanskih Hrvatov u Ugarskoj stvorile krovno “Društvo Gradišćanskih Hrvatov u Ugarskoj”.

Festivali i bali – skupne manifestacije

Prva velika skupna akcija Gradišćanskih Hrvatov iz Austrije i Ugarske je bio “benefic-pop-festival” pod vedrim nebom u Hrvatskom Židanu u septembru 1989. ljeta. Uključeni su bili Djelatna zajednica, HKD, HAK, PAX, Bruji i općine Pinkovac i Hrvatski Židan. Svi skupa su brali za “Gradišćanskohrvatski stan” u Armeniji, ku je pred tim poharao potres.

Početo od 1989. ljeta je uobičajeno, da Hrvatsko gradišćansko kulturno društvo u Beču poziva barem jednu hrvatsku grupu iz Ugarske i iz Slovačke na “Hrvatske kulturne dane” u Beč. Prilikom Hrvatskoga bala u Beču 1990. ljeta je pak delegacija Hrvatov iz Slovačke predala ondašnjemu predsjedniku HGKD-a Demetru Karallu kusić iz razrizane bodljikaste žice, kusić željeznoga zastora, ki je tako dugo razdvajao Hrvate.

Veliki hrvatski bali u Beču i Šopronu su se u oni ljeti uopće ispostavili kao dobre prilike za “internacionalne” dogovore med Gradišćanskimi Hrvati. U ljetu 1990 su pak i u Hrvatskom Jandrofu organizirali prvi hrvatski bal u Slovačkoj, ki isto privuče goste prik granice.