Četiri fotografije… Četiri fotografije — a ima ih stotine i stotine razasutih po našim grobovima. Imena napisana na hr…
Četiri fotografije… Četiri fotografije — a ima ih stotine i stotine razasutih po našim grobovima. Imena napisana na hrvatskom jeziku, riječi oproštaja od djece i rodbine. Nisu bili potrebni zakoni da bi se te riječi napisale na hrvatskom jeziku. Trebalo je samo srce, hrvatsko srce i spoznaja da dragi Bog razumije jezik kojim su mu se molili od rođenja do smrti, jezik koji su govorili oni i njihovi očevi, i na kojem su sanjali. Vrijeme uspomena danas je tek sjenka prošlosti — one koja je nepovratno nestala i više se neće vratiti. Neki su se grobovi duboko nagnuli, kao da ih polako osvaja prolaznost, ali plamen svijeća i sjećanje koje nosimo ne dopuštaju da nestanu. U tim tihim svjetlima naziremo lica onih koji su bili prije nas — i znamo kako su živi dotle dok ih se sjećamo. Branka Pavić Blažetin / Hrvatski glasnik




