⚪️Budući da u korizmi nisu bila dopuštena bučna veselja i zabave, mladež se nedjeljom poslijepodne skupljala „na kokice”…

⚪️Budući da u korizmi nisu bila dopuštena bučna veselja i zabave, mladež se nedjeljom poslijepodne skupljala „na kokice”. Domaćice takvih okupljanja su bile djevojke koje bi ispekle kokice – zapravo, kod bačkih Bunjevaca se kokice ne prže, nego ih „pucaju” u rešetu iznad ognja, a budući da se pri takvoj pripremi čuje kako zrnje kukuruza pukne, „kokice se pucaju”, a ne peku. Djevojke pozovu svoje prijateljice i znanice, pa i momke, tako da sastanak prođe u razgovoru i tihoj zabavi uz društvene igre. Običaj je bio i da svaka od prisutnih djevojaka naniže kokice o konac, pa niz stavi o vrat momku koji joj se najviše sviđa, a druženje završi prije mraka. 🟠Nakon prošlotjedne Čiste nedjelje, danas katolička crkva slavi drugu korizmenu nedjelju zvanu Pačista, kakav oblik je kod Hrvata u Vojvodini zabilježio Ante Sekulić u knjizi „Bački Hrvati”, dok se u hrvatskom vjerničkom puku koristi i naziv Pračista. Prema jednome tumačenju Pačista je još čišća od Čiste, no, prema drugome, oslanjajući se na uobičajenu upotrebe prefiksa pa-, da je nešto slabijeg intenziteta od prethodne. 🟣U korizmenome vremenu se duhovno pripremalo za svetkovinu uskrsnuća Gospodinova, išlo se u crkvu, na ispovijed, postilo se i u obiteljima se oduvijek molila krunica – čitamo u knjizi „Moj Nenadić” izašloj u Somboru 2018. godine. Bila su tri službena vijenca krunice koje je vodila starija žena, u vrijeme nakon Drugog svjetskog rata u Nenadiću je tri vijenca održavala samo jedna žena, poslije nje još jedna, no, danas postoji samo jedan vijenac krunice. Prije Uskrsa se djeca pripremaju za prvu pričest, pa ih se odmah poučilo kako bi na svibanjskim pobožnostima molile s majkama i krunica se svaku večer molila u tijeku četrdesetodnevnice. 🔵U vojvođanskim Koćkim salašima bilo je puno mladih djevojaka, pa su im u korizmeno vrijeme, dok ne počnu ozbiljni poslovi u polju, momci dolazili na divan, da bi se nakon što padne mrak, svi zajedno vraćali kućama i naglas molili krunicu. 🟡U cijelome vremenu duhovne i materijalne pripreme za Uskrs, dakle, od Čiste srijede pa sve od uskrsnog jutra postilo se poglavito srijedom, petkom i subotom i običaj je u bunjevačkim obiteljima da se ne blaguje meso, pa čak ni nedjeljom i blagdanom. Jelo se uglavnom dvaput na dan, i to „bili smok” (mlijeko, sir i vrhnje), kruh i „suva pogača”, juha „zapržena s maslom” i kolači s kvascem. Pripremala se i tjestenina „nasuvo”, to su bili rezanci s mljevenim makom, rogačem, sa sirom ili okruglice punjene sirom ili šljivama. Mirjana Žugec Pavičić

Pogledaj na Facebooku