Dokle zloupotrebljavati strpljivost naroda?

Kako nikad nije mirisalo na dobro kad vlast sa svoga trona zloupotrebljava strpljivost naroda, potrebno je onda neke upitati, citirajući slavnoga Cicerona: Quousque tandem abutere, Catilina, patientia nostra?

Piše: Fra Šimun Šito Ćorić

Aktualna zagrebačka vlast sve češće nastoji s pozicije moći i vlastite ideologije nametati svoje stavove većini hrvatskoga naroda. Tako su sad protjerali imena četiriju ulica u Zagrebu, one Vladimira Arka, Filipa Lukasa, Antuna Bonifačića i Ivana Ev. Šarića, jer su ih povezali s režimom NDH. Uzaludni su bili glasovi većinske hrvatske javnosti i struke, uključujući i razočaranja pa i bijes Hrvata i njihovih potomaka izvan domovine. Vodeći hrvatski industrijalac Vladimir Arko kojemu su nove vlasti 1945. sve oduzele i objavile da je popio otrov, bio je čak protivnik ustaškoga režima, a što je posebno osvijetlio Večernji list. Matica hrvatska poslala je Zagrebačkoj skupštini otvoreno pismo u kojemu za Filipa Lukasa navodi da nije sudjelovao u provedbi ustaške politike te da je zapamćen po svojemu doprinosu očuvanju hrvatskoga jezika, identiteta i kulturne baštine. Znanstveni skup s tridesetak vodećih hrvatskih intelektualaca bez primjedbe je osvijetlio ličnost književnika Antuna Bonifačića, a zatim i niz drugih autoriteta od S. P. Novaka do Đ. Vidmarovića. Ivan Ev. Šarić besprijekorno je predstavljen u „Hrvatskoj književnoj enciklopediji“ Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža. Bio je vrhbosanski nadbiskup, pisac i autor potpunog prijevoda Biblije na hrvatski jezik, prvi put tiskane 1943. u Sarajevu, a koja je i danas u brojnim knjižarama i obiteljima. Njegovu veličinu prešutio je (sic!) vrh Vrhbosanske nadbiskupije u Sarajevu, ali je  kardinal Vinko Puljić u Večernjem listu o činu ponižavanja nadbiskupa Šarića rekao sve potrebno. Pa kakav to znanstveni i prosvjetni autoritet ima zagrebačka vlast s obzirom na ovu tematiku?! Oni (PAZI!) 80 godina nakon 2. svjetskog rata proglašavaju njih ustašama „jer se nisu za hrvatske ratne države pridružili partizanima“, nego su profesionalno djelovali ne čineći niti potičući na zlo i nasilje. Ni slova o ulicama onih koji su u poraću bez suda gonili ljude u smrt i kazamate! I zar treba sada progoniti one koji su za komunističkoga režima uspješno i bez štete za ikoga radili svoj posao?! Vlast se pokriva potpisima Ive Goldsteina i Hrvoja Klasnića koji su, opće je poznato, ona manjina koja ideološki i klanski strši u javnosti.   

Odnedavno u hrvatskoj javnosti razvila se rasprava glede najavljenih postupaka kojima Grad Zagreb u osnovne i srednje škole namjerava uvesti „za katolike neprihvatljive pristupe i sadržaje s pomoću predmeta Zdravstvenoga odgoja i obrazovanja“, a to znači za većinu hrvatskoga naroda, kako službeno upozorava upravo citirana Zagrebačka nadbiskupija. Tu se ne niječe važnost zdravstvenoga odgoja za razvoj svakoga djeteta, već ističe onaj neprimjereni zdravstveni odgoj koji je protivan ne samo kršćanskim nego i općeljudskim vrednotama. Upozorava se javnost da je „to predmet s pogubnom ideologijskom podlogom“ te na jezično inženjerstvo i manipulaciju. Ispod pojmova „dobrobit djece“, „stručnost“, „znanstvene spoznaje“ i slično nalazi se pokušaj unošenja sadržaja „koji ne samo da nisu u skladu s pojmovima kojima se služi, nego su s njima u snažnoj oprečnosti“. S više strana se ističe da prijedlog navedenog predmeta zanemaruje čl. 64. Ustava Republike Hrvatske prema kojemu u odgoju djece ne smiju biti izostavljeni roditelji. Oni imaju dužnost, pravo i slobodu samostalno odlučivati o odgoju svoje djece. Također se spominju sadržaji zdravstvenoga odgoja koji ozbiljno zanemaruju identitet koji je dijete usvojilo u prvim godinama svoga života u obitelji, pritom ističući spolnu zadanost i određenost. Time  „onemogućuju zdrav psihološki, moralni, socijalni i svekoliki duhovni nastavak njegova razvoja i sazrijevanja“. Prema Konvenciji o pravima djeteta, pravo na slobodu misli i izražavanja vjere temeljno je pravo djeteta tijekom cijeloga obrazovnog procesa. Ovdje podsjećamo i na nedavne riječi pape Lava XIV. koje je izrekao Diplomatskom zboru pri Svetoj Stolici: „Crkva se nikada ne može odreći iznošenja istine o čovjeku i svijetu posežući, kada je to potrebno, i za otvorenim govorom bez uvijanja koji može izazvati poneko početno nerazumijevanje. Međutim, istina nikada nije odvojena od ljubavi, koja u svome korijenu uvijek ima brigu za život i za dobro svakog muškarca i žene.“ Kako nikad nije mirisalo na dobro kad vlast sa svoga trona zloupotrebljava strpljivost naroda, potrebno je upitati zagrebačku vlast kao slavni Ciceron političara Katilinu prije dvije tisuće godina: Quousque tandem abutere, Catilina, patientia nostra? – Tȁ dokle ćeš, Katilino, zlorabiti našu strpljivost?